U ovom radu bit će prikazano stjecanje i kontrola novih teritorija, eksploatacija resursa i radne snage te zločini belgijskog kralja Leopolda II. na području Konga. U tekstu će biti objašnjeni fenomeni imperijalizma i kolonijalizma koji su na kraju 19. stoljeća doživjeli svoj vrhunac. Nadalje, prikazat će se vladavina Leopolda II. i stanje Kraljevine Belgije prije Berlinske konferencije (1884. – 1885.), a kojoj su dobili Kongo na upravu. Obradit će se i Berlinska konferencija koju je sazvao njemački kancelar Otto von Bismarck, a organizirana je radi podjele Afrike. U potonjem će ustrajati Leopold II., zahtijevajući vlastiti „komad“ Afrike, što će u konačnici rezultirati stvaranjem tzv. Slobodne Države Kongo koja će biti u njegovom vlasništvu. Leopold II. započeti će 1885. veliku eksploataciju resursa u Kongu, pri kojem se posebno ističe kaučuk s kojim će Leopold II. držati svjetski monopol u trgovini gumom. Najveći rad u Kongu pao je na leđa domorodaca koje su Leopoldovi plaćenici prisilili na težak fizički rad pod brojnim prijetnjama. Također, razmatrat će se i svjetska kritika njegove vladavine u Slobodnoj Državi Kongo, koja će naposljetku dovesti do Leopoldove prodaje Konga belgijskoj vladi 1908. godine. Valja naglasiti da brojni povjesničari smatraju vladavinu Leopolda II. nad Kongom jednom od najokrutnijih imperijalističkih vladavina.