U radu je prikazan brzi razvoj njemačke ratne taktike i vojske nakon Prvog svjetskog rata, s naglaskom na Zapadnom bojištu kao najkonkretnijoj primjeni Blitzkriega u Drugom svjetskom ratu. Kada govorimo o Blitzkiregu zapravo govorimo o pojmu Bewegungskrieg, odnosno pokretnom ratovanju. Njegove smjernice zacrtali su zapovjednici prije Drugog svjetskog rata, a zapovjednici Wehrmachta ga usavršavaju. Uz to je usko vezan i pojam Auftragstaktik, sustav neizravnog zapovijedanja prilagođen njemačkom mentalitetu. Suvremena ratna taktika malo po malo se razvijala u predratnoj Njemačkoj. U godinama nakon Prvog svjetskog rata Versailleski ugovor donio je više nezadovoljstva nego garanciju budućeg mira te na vlast u Njemačkoj dolaze nacionalsocijalisti na čelu s Adolfom Hitlerom. Oni uzdižu njemačku ekonomiju putem ratne industrije i malo po malo krše odredbe Versailleskog sporazuma. 1935. ustrojen je Wehrmacht, nova vojska koja će demonstrirati njemačku nadmoć u godinama prije i posebno na početku Prvog svjetskog rata. Jednu od najvećih pobjeda Wehrmacht je ostvario na Zapadnom bojištu prilikom pohoda na Francusku 1940. godine. Tada su njemački vojnici demonstrirali pokretni rat u punom smislu i u samo šest tjedana uspjeli pokoriti Luksemburg, Nizozemsku i Belgiju te osvojiti i okupirati cijelu Francusku.