Venezuela je od svog osamostaljenja gospodarstvo temeljila na proizvodnji i izvozu jednog proizvoda. U 19. stoljeću to su bili kava i kakaovac koje je u 20. stoljeću zamijenila nafta. Navedeno je dovelo do nizozemske bolesti koja je gušila ostale gospodarske grane, pa su često korumpirane vlasti kupovale socijalni mir socijalističkim politikama i državnom potrošnjom. 1980-ih došlo je do prvog značajnijeg pada cijene nafte u 20. stoljeću te je Venezuela morala provesti liberalne reforme kako bi dobila pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Uslijedio je veliki pad standarda i BDP-a te masovni prosvjedi. Na valu tog nezadovoljstva na izborima 1998. godine pobjeđuje bivši vojni časnik i neuspjeli pučist Hugo Chavez kojemu oporavak cijene nafte omogućuje pokretanje socijalističkih reformi i gospodarski oporavak zemlje. Eksproprijacije vlasništva privatnih poduzeća i uvođenje cjenovnih ograničenja oslabili su domaće gospodarstvo i uzrokovali inflaciju, dok je rast državne potrošnje opteretio javne financije. Veliki pad cijene nafte 2014. uzrokovao je kolaps venezuelanskog gospodarstva kao i socijalnu i političku krizu. Prilikom izrade rada korišteni su službeni podatci venezuelanske vlade, ministarstava i instituta, te podaci Ujedinjenih Naroda, Svjetske Banke i ostalih organizacija kao i informacije iz venezuelanskih i inozemnih tiskovina i novinskih portala. ; Ever since its independence, Venezuela has based its economy on the manufacturing and export of a single product. In the 19th century, those products were cocoa and coffee beans, which were replaced by oil in the 20th century. This led to the Dutch disease which harmed other sectors of the economy, so the often corrupt governments bought social peace with socialist policies and government spending. During the 1980s, the first significant plunge in oil prices in the 20th century forced the Venezuelan government to conduct liberal reforms in order to receive assistance from the International Monetary Fund. These led to a significant decline in the standard of ...