Događaji koji su se odvijali u Francuskoj na kraju 19. stoljeća, zapamćeni u povijesti kao Francuska revolucija, označili su novo razdoblje svjetske povijesti. U nizu ustanaka javila se i težnja Belgijaca za vlastitom i samostalnom državom. U tu je svrhu 1830. godine podignut opći ustanak te je nakon oružanih sukoba Belgija proglašena kraljevinom. Za kralja je okrunjen ugledni njemački plemić Leopold iz kuće Saxe-Coburg i Gotha (1831. – 1865.), koji je u tri desetljeća uspio stvoriti stabilnu i razvijenu državu, a istovremeno izbjegao sve vanjske i unutarnje sukobe. No nakon njegove smrti na prijestolje dolazi njegov mladi, ambiciozni i u svakom pogledu inteligentni sin, koji je okrunjen pod imenom Leopold II. Zbog ograničenosti političkog djelovanja u Belgiji Leopold II. ubrzo će se dati u traženje kolonije, a hladan odnos s obitelji preslikat će se na odnos prema njegovim podanicima. Njegovi ciljevi postat će mu opsesija, koja će zahtijevati njihovo ostvarenje pod svaku cijenu. Nakon višegodišnje potrage i Konferencije u Berlinu Leopold II. napokon će u svojim rukama imati ogromno područje središnje Afrike. U svrhu profita belgijski će predstavnici u njegovo ime počiniti brojna zlodjela, koja će ubrzo započeti masovne prosvjede diljem svijeta. Unatoč brojnim pokušajima potplaćivanja i kontrole, Leopold II. će naposljetku biti prisiljen vlast nad kolonijom predati belgijskoj vladi. Usprkos predaji kolonije i smrti Leopolda II. već sljedeće godine (1909.), njegova će vladavina uvelike usmjeriti daljnji razvoj Konga.